Prevencija moždanog udara ostaje jedan od najvažnijih ciljeva liječenja bolesnika s fibrilacijom atrija. Oralna antikoagulantna terapija i dalje je standard liječenja, dok se zatvaranje aurikule lijevog atrija (LAAO) sve češće razmatra kao alternativa u odabranih bolesnika. Novo istraživanje objavljeno u Journal of Arrhythmia usporedilo je dugoročne ishode ovih dviju strategija u bolesnika s fibrilacijom atrija.

Autori su analizirali kliničke ishode bolesnika liječenih perkutanim zatvaranjem aurikule lijevog atrija u odnosu na oralnu antikoagulantnu terapiju, s posebnim naglaskom na rizik od moždanog udara, velikih krvarenja i ukupne smrtnosti. Cilj istraživanja bio je procijeniti može li LAAO predstavljati učinkovitu i sigurnu alternativu dugotrajnoj antikoagulantnoj terapiji u odgovarajuće odabranih bolesnika.

Rezultati upućuju na to da zatvaranje aurikule lijevog atrija može pružiti usporedivu zaštitu od tromboembolijskih događaja uz potencijalno povoljniji sigurnosni profil u odabranih skupina bolesnika. Autori pritom naglašavaju da odluku o odabiru terapije treba temeljiti na individualnoj procjeni tromboembolijskog i hemoragijskog rizika, komorbiditeta te preferencijama bolesnika.

Ovo istraživanje dodatno potvrđuje da personalizirani pristup ostaje ključan u liječenju fibrilacije atrija. Zatvaranje aurikule lijevog atrija nije zamjena za oralnu antikoagulantnu terapiju u svih bolesnika, ali može biti vrijedna opcija u onih kod kojih dugotrajna antikoagulacija nije optimalno rješenje. Potrebna su daljnja prospektivna istraživanja kako bi se preciznije definirale skupine bolesnika koje od ovog pristupa ostvaruju najveću korist.

Cijeli članak pronađite na linku: https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/joa3.70382